Intervju s Mihaelom Kovačom, osvajačem srebrene medalje na državnom prvenstvu u taekwondou

Mihael Kovač, učenik naše Srednje škole, postigao je značajan uspjeh osvajanjem srebrene medalje na državnom prvenstvu u taekwondou za mlađe kadete i seniore sa svojim taekwondo klubom “Buško Blato”.

1

S ponosom mu čestitamo u ime Škole, kao i njegovim trenerima (Ismeta Kamber i Filip Ćurić), te s velikim zanimanjem pristupamo ovom intervjuu.

1

Mihael, još jednom čestitke na velikom uspjehu. Možeš li nam pobliže opisati kako je izgledao tvoj put do srebrene medalje?

1

Natjecanje je započelo s vaganjem te nakon uspješnog vaganja fokusirali smo se na vraćanje energije. Prvo su bili mlađi kadeti na redu. Oni su odradili svoje borbe nakon čega smo slijedili mi seniori. Moja borba je bila prva. Tu sam imao protivnika iz Novog Grada – Sarajeva. Borba nije bilo pretežito teška. Pobijedio sam. Nakon četiri borbe drugih natjecatelja, došlo je vrijeme za finalnu borbu protiv Ibrahima Đonke, također iz Novog Grada, koji je već nekoliko godina član reprezentacije. Znao sam odmah da neće biti lagana borba ali išao sam na pobjedu. Ušao sam u borbu dobro. Poveo sam, zatim je on preokrenuo. Bilo je dosta udaraca kako runda traje dvije minute. Bila je dobra borba, on je uzeo prvu rundu s par razlike. Druga runda je krenula nakon odmora koji traje pola minute. Tu je onda on poveo par razlike iz par udaraca u glavu i jednim dobrim udarcem u oklop nakon čega sam ja opet uspio preokrenuti. Držao sam jedno vrijeme svoju prednost ali nakon čega je on uslijedio s par dobrih udaraca i tu je preokrenuo i onda radio dobru obranu. Ja mu nisam mogao prići. Bio je dobar. Par sudačkih odluka… Tako je odnio i drugu rundu. Trenerica je bila zadovoljna, kao i ja. Vidjeli smo gdje su greške, gdje možemo proraditi. Što je dobro, što je loše…

1

Kako si se osjećao kada si saznao da ćeš se natjecati na državnom prvenstvu, posebno s obzirom na to da si tek prešao u seniorsku kategoriju?

1

Da sam znao da će biti teže, znao sam. Velika je razlika između juniora i seniora. Znao sam otprilike tko će me čekati. Pripremali smo se intenzivnije kondicijski i taktički na treningu. Bilo je dosta rada, dosta skidanja kilograma. Da sam vjerovao u sebe – jesam. Nije bilo straha, znao sam da mogu, znao sam što mogu ostvariti. Idemo dalje, držat ću trenutno ovu kategoriju pa ćemo vidjeti u budućnosti.

1

Kakvu je ulogu u tvojoj pripremi za natjecanje igrala tvoja obitelj i kako su reagirali na tvoj uspjeh?

1

Dosta dugo se bavim taekwondom i uvijek su bili protiv skidanja kilograma ali prije sam bio još lakša kategorija pa sada im je lakše što sam prešao u težu kategoriju… Uvijek su me bodrili na natjecanjima, uvijek su bili za to da se natječem. Nikada mi nisu ništa branili u vezi toga. Znali su koliko mogu i oni su mi bez ikakve sumnje najveća podrška – majka i otac, a pogotovo braća. Uvijek me nazovu, pitaju kako je prošlo, što će slijediti… Rodbina također, kad se natječem, gdje se natječem, stižu poruke, podrška… Svi vjeruju u mene, ja vjerujem u sebe i drago mi je da imam takvu podršku.

1

Moguće je da su bili trenuci kada je bilo teško. Možeš li podijeliti s nama neki posebno izazovan period u tvojoj pripremi i kako si ga prebrodio?

1

Na kraju prošle godine, dvanaesti mjesec, bilo je Balkansko prvenstvo i tu sam došao do borbe za medalju. Tad sam ozlijedio desnu potkoljenicu i nisam mogao trenirati dva mjeseca i kad sam se vratio treninzima u međuvremenu sam izgubio dio kondicije. Trebalo je vratiti i dio snage nakon povratka u nogama. Tako je taj prvi period nakon povratka bio težak. Međutim, vjerujem da disciplina može mnogo toga ostvariti. Motivacija i nije potrebna ako imaš disciplinu. Ako vjeruješ u sebe. Ako si spreman za težak rad. Znao sam da se treba više pripremati za seniorsku konkurenciju. Teži treninzi, priprema. Bilo je trenutaka kad sam dolazio do zadnjih izdaha na treningu, kada više ne možeš. Vjerujem da je to pokazalo rezultate, da će i u budućnosti pokazati rezultate. Najviše zahvaljujem svojim trenerima, Filipu, kondicijskom treneru i trenerici iz Livna, Mimi. Oni su koji su me vratili u formu, koji me i sada drže u formi. Koji rade s menom i mojim drugim kolegama i kolegicama. Oni su veliki dio svega.  

1

Svaki sportaš ima svoje rituale prije natjecanja. Imaš li ti neki poseban ritual koji obavljaš prije izlaska na borilište?

1

Prije nego što obučem kimono za taekwondo i opremu koju stavljam na sebe volim malo stati sa strane, pustiti neku muziku, razmišljati o borbi, što moram uraditi, malo razbistriti misli… Izbrisati sve iz glave što nije bitno, samo se fokusirati na borbu, fokusirati se na protivnika… Naravno, kao i svatko drugi, zagrijati, istegnuti, popričati s trenericom. Poslušati ima li što za reći. Uglavnom, volim taj aspekt, mislim da je bitno da svaki sportaš osim što mora biti fizički spreman, mora biti i psihički spreman. Meni je to bio problem prošle godine, ali uz pomoć trenerice…. Uzdigla me je i poboljšala taj aspekt. I ja sam se trudio da poboljšam taj dio. Svatko treba imati trenutak prije borbe za sebe, gdje može promisliti i izbrisati sve iz glave i samo se fokusirati na protivnika i borbu.

1

Kako bi opisao svoje iskustvo i atmosferu na državnom prvenstvu? Jesu li postojali trenuci koji su te posebno iznenadili ili impresionirali?

1

Državno prvenstvo kao državno prvenstvo. Idemo svake godine i znam otprilike kako to izgleda. Dvorana, znam kakva je. Svake godine je slično samo su drugačije medalje, drugačiji pehari (smijeh). OK je organizacija. Da ima nedostataka – ima, ali ima i svojih pozitivnih strana. Bit će državno prvenstvo za kadete i juniore u Tomislavgradu. Nadamo se da ćemo mi to dobro organizirati jer opet lijepo je kad netko dođe na državno prvenstvo da je sve lijepo organizirano, postavljeno, a ne neko navlačenje gdje se ne zna red. Nadam se da će treneri, suci i natjecatelji biti zadovoljni kako ćemo to odraditi.

1

Kako planiraš dalje razvijati svoju karijeru u taekwondou? Postoje li neka natjecanja na kojima posebno želiš nastupiti?

1

Čekali smo da dođe vrijeme kad ćemo nastupati po Europi, po većim natjecanjima. Prvo sad koje slijedi je 12.-13. 4. u Beogradu, G natjecanje, jako bitno i veliko natjecanje. Dolaze natjecatelji i klubovi iz čitavog svijeta, Amerike,  Meksika, Irana, Poljske,… Tu se treba pokazati, Vjerujem da mogu. Da je lako, sigurno nije. Velika je razlika između kad je u državi šest, sedam po kategoriji i kao u Beogradu gdje ih je 35 po kategoriji. Puno su teži protivnici ali samo nastupanje na natjecanju je dokaz da je to veći nivo. Naravno, cilj mi je kao i svakom natjecatelju jednom doći do europskog i svjetskog prvenstva i onda najveći cilj – Olimpijske igre. Rijetki dolaze do toga. Ne sumnjam da će se trud i rad isplatiti. Na kojoj razini nije bitno. Ja idem s ciljem što više, što jača natjecanja. Da sebe poboljšam, jačam i da ostvarivim što bolje rezultate jer nastupanje na europskim i svjetskim natjecanjima nije mala stvar. Možda i kad-tad padne medalja s jednog takvog natjecanja.

1

Za kraj, imaš li savjet za mlade sportaše koji tek započinju svoj put u svijetu taekwondoa ili bilo kojeg drugog sporta?

1

Najbitnija je disciplina, rad, ne izbjegavati treninge. Imam ovo, imam ono – ne, kad uzmeš obvezu, kao i škola, onda ne izbjegavaj! Ako na silu treniraš to nema smisla. Treba voljeti sport, treba željeti uspjeti u tome sportu. Disciplina je ta stvar koja treba držati natjecatelja. I treba vjerovati u sebe, a ne imati stav, to je teško, kako je ovaj došao do toga, ja neću nikada… Mnogo ljudi koji su rekli da neće nikada doći do velikih rezultata uspjeli su doći do velikih rezultata. Treba samo vjerovati u sebe. Ne gledati druge. Treba gledati uvijek pozitivne stvari, raditi na njima, raditi i na negativnim stranama, sve to izbalansirati. Vjerujem da uz takav rad, vjeru u sebe i podršku od drugih mogu ostvariti rezultati.