Dobra večer svima ! Dobro došli na našu maturalnu zabavu !
BOŽE:
Još se jedna školska staza primiče svome kraju i u travanjsko predvečerje pokaza svoje putnike. Toliko puta ponavljana, ali uvijek neponovljiva, čeka nas naša maturalna zabava.
Ova noć izaziva lavinu osjećaja i uzburkanost mašte. O njoj se pričalo od prvog dana školovanja, ona se čekala i dočekala. Dotaknu učenike, roditelje, profesore, pa i one koji imaju ponešto zamjeriti današnjoj mladeži. Prosu se školskim hodnicima, kafićima, frizerskim salonima i trgovinama. Cijeli grad zatreperi s nama.
MATEA:
Hvala svima koji su nas strpljivo pratili, učili, savjetovali i pazili – svojim roditeljima i profesorima. Zbogom djetinjstvo ! Polako odrastamo i odvajamo se jedni od drugih. Srest ćemo se opet na nekim maturalnim zabavama i s nostalgijom se prisjećati ove naše. A do tada – krenimo svojom životnom stazom i slijedimo svoje snove.
BOŽE:
Večeras Strukovna priča 80 priča o odrastanju, čvrsto spletenih u prekrasni buket mladosti. A negdje duboko ispod svečanih haljina i odijela kuca mlado srce, ustreptalo od uzbuđenja pred svijetom koji ga čeka.
Tako blizu, a tako daleko od naše škole, provodimo ovu večer veselo i dostojanstveno.
Predstavimo se, generacijo, i upišimo se u ljetopis naše škole, zauvijek, povezani najljepšim dijelom života – đačkim dobom !
Prvo ćemo predstaviti veseli razred koji je mijenjao i učionice i razrednice, ali ne i svoj stav po pitanju škole. A to bi značilo – što manje teorije, malo više prakse, a ostalo su slobodne aktivnosti. Dobro znaju da stres loše utječe na zdravlje te se nisu dali živcirati zbog loših ocjena i neopravdanih sati. Povela ih je Ruža, a do kraja dovela Blaža.
Pozdravimo PRODAVAČE i njihove razrednice Ružu Sušilović i Blaženku Ćavar.
MATEA:
Slijede momci koji odlično poznaju sva mjesta, bitna za solidno školovanje, uključujući: okolne kafiće, kladionice, fast foodove pa i svoju učionicu. Oni su uvijek pod visokim naponom. Rastavljaju kućanske aparate za tren, sastavljanje ide malo sporije. Strujno kolo znaju od početka do kraja. Leme, vare, bruse i zakivaju. U zadnje vrijeme usavršili su slaganje stolica u piramidu. Njemačka čezne za njima. Bez žrtava ih je doveo do kraja školovanja njihov razrednik.
Pozdravimo ELEKTROMEHANIČARE I BRAVARE s razrednikom Perom Šapinom.
BOŽE:
Već sada se vidi da su budući menadžeri. Uvijek imaju pitanje i odgovor na njega ! Imaju i čitav repertoar isprika za nedolazak na sat. Kreativni su, zainteresirani za izvannastavne aktivnosti, sajmove, putovanja i izlete. Neki se spremaju na fax, a neki za Europsku uniju. Tri razrednika su ih vodila i oni nas sigurno izvlače iz krize. Oni znaju da se novcem može kupovati, ali ne može voljeti. Želimo im puno ljubavi !
EKONOMSKI TEHNIČARI i razrednice Anita Sliško i Marija Grgić.
MATEA:
Skloni su izvođenju igrokaza na hodniku. Uredno pozdravljaju svoje profesore s usput izgovorenim pitanjem “Možete li nas pustit ?”. Omiljeni su kod prvašića i duvanjskih ugostitelja. Ne ometaju nastavni proces, radije se udalje s nastave. Razmišljaju o fakultetu, kažemo razmišljaju. Nije im lako. Izučavaju dvije struke, a stiglo proljeće. Možda su, ali nije sigurno, doprinijeli kojoj sijedoj u kosi svoga razrednika.
Pozdravimo MEHATRONIČARE i razrednika Marija Kelavu.
BOŽE:
Vjerujmo da zatvorena vrata ne znače i zatvoren put. Vjerujmo da je i pad let, a da očaj vodi nadu ispod ruke.
MATEA:
Vjerujmo da su zvijezde najsjajnije u najmračnijoj noći. Vjerujmo da će svaka suza zaliti novu ružu.
BOŽE:
Naučimo budni sanjati. Naučimo kad treba gledati svijet širom otvorenih očiju, a kad treba zatvoriti oči pred svijetom.
MATEA:
I na kraju, prenosimo vam pozdrave iz Strukovne – iz učionice i zbornice !
SRETNO, GENERACIJO.
P.S.
Galerija slika slijedi dok se dojmovi slegnu.
Vaš admin